Uvod u Islam

Hidžra je da prestaneš rasipati svoje vrijeme na besmislice i okreneš se korisnim sadržajima.

Onome u čemu ćeš profitirati na oba svijeta.

Vrijeme koje imaš je poklon, niko od nas ga nije zaslužio.

A tako je ružno bahato se odnositi prema hediji, kao da je to nešto nas nedostojno.

Kako bi se osjećala da se neko tako odnosi prema vrijednoj stvari koju si ti darovala

Piše: Ammara LANGIĆ-ŠABIĆ

Ne treba biti mnogo mudar niti pametan pa shvatiti kako rođenje nije ništa drugo do startna pozicija na trkačkoj stazi koja vodi direktno u smrt:

Nečujno, tiho vrijeme leti

Tragove ostavlja, svemu se sveti

 I t’jelu i duši, nanosi rane

Spomenar sjetni na prošle dane

 Baš kao zrnca iz pješčanog sata

Ističe moja posljednja rata

 Decenije, godine, sedmice, sati

Dio su zajma što mora da se vrati

 Jer život je kredit, vratit’ se mora

Što manje je rata, to veća je möra

S’jede su vlasi prošarale kosu

Pjege staračke po licu i nosu

 Od nekad mladog živahnog t’jela

Koža se tanji, širi se ćela

 Ni brada mi nije crna k’o prije

Bjelilo u njoj sve teže se krije

 Slabije vidim, đozluke trebam

Bez njih na dalj ni čitati ne znam

 Kičma me boli, (pred)osjećam kišu

Ljekari u karton sve češće mi pišu

 Hrčem po noći, svako se smije

A ja sam se drugima smijao prije

 Još mnoge tegobe godine nose

Oštre k’o britva bez milosti kose

Iako ''tek'' mi je trideset neka

Svakoga trena šansa je vel’ka

 Da Melek smrti i meni svrati

Te kraj me stigne, što dugo me prati

 Zadnje trenutke života već brojim

Uskoro stiže ono čeg’ se bojim

 Duša ubrzo napustit će t’jelo

Haba se moje trošno od’jelo

 Razdužit ga moram, poput regruta

Što dođe do kraja vojničkog puta

A nada mi duga i živjeti želim

S drugima dun’ja još hoću da d’jelim

 Al’ edžel ističe i vječnost me vabi

Gdje ću da skončam? Oprosti mi Rabbi!

 Scenarij smišljam, ideje se roje

I k’o da već vidim t’jelo svoje,

 K’o led je hladno na podu leži

Plahta na njemu, koža se ježi

Jecaj i plač, okružuje mene

Rodbina brižna od tuge vene

 Skrhani bolom, patnjom i tugom

Žale za ocem, bratom i drugom

 Jedan za drugim (ne)znanci stižu

Govori hvale, dugo se nižu

A ispod ove imanske žbuke,

Kriju se gr’jesi, mane i bruke

 Jer Rabbu ništa skriveno nije

On dobro zna šta Knjiga mi krije

 Vakat je doš’o, moram da idem

Posljednji put niz stube da siđem

 Ne mogu sam, drugi me nose

Lica im tužna, suze ih rose

Kupanje zadnje sada me čeka

Jer smrt je bolest, nema joj l’jeka

 Već gasule moje ledeno t’jelo

Ćefini će biti moje od’jelo

 Obično platno neznane marke

Kroje ga vješte hodžine šake

 Za pola sata il’ nešto manje

Hodža na meni pokaza znanje

A pred dženazu, pitanja znana:

''Ima l’ halala za ovog insana?''

 Ako je dužan, rod će da vrati

Nemoj da džaba u kaburu pati

 ''Halal mu bilo!'', spontano kažu

Allahu Dragi, ne daj da lažu!

Spreman sam, evo, za duga puta,

U jednom pravcu, poznata ruta

 Drveni brod spreman me čeka

Od luke me d’jeli tek mala r’jeka

 Tabut je lađa na kojoj plovim

R’jeka su ruke onih koje volim

Stigoh u luku, Mezar joj ime

Usidren čekat ću ljeta i zime,

 Do trena kad sve će postati prah

Dana u kojem će vladati strah

 I već sam na dnu, gore je graja

Lopate tutnje, trudi se raja

 Trpaju žurno jer žele ići

Valja im kući na ručak stići

 Zemljana kiša po meni pada

Tek slabašni strop štiti me sada

 Prije il’ posl’je i on će pući

Bez krova ću ostat', a zemlja će ući

Onda tišina, mrtvilo vlada

Gasi se moja posljednja nada

 Povorka tiha, nesta' u daljini

Ostadoh sam u mračnoj dubini

 Korake njihove u kaburu čujem

''Ne id’te'', vapim, od smrti bolujem!

 Al’ natrag nema, kabur mi je stan

Istina jasna, ne košmar nit' san

 U njemu je tama, a mraka se bojim

I gosta što dođoše zadatkom svojim

Na ispit je doš’o i ovaj pobro

Pitanja sl’jede znana mi dobro:

 ''Ko ti je Gospodar, poslanik i vjera?

Kaži nam, hajde!'', dvojac me tjera[4]

 Da l’ ću da mucam il’ zborit ću jasno

Da l’ ću šaputat' il’ pričat ću glasno?

 Ako mu Allah snage ne dadne

I ovaj će jadnik na testu da padne

A rodbina još će roniti suze

Sudbinu krive što člana im uze

 Popiše kahvu i goste već prate

Još vr’jeme neko svi će da pate

 Duše ih bole i suze će liti

Pričat će sjetno da teško će biti,

 Zaboravit ga nećemo, oni će reći

Al’ vr’jeme leti i sve će poreći

 Malo-pomalo u zaborav padam

Samo se dovi još njihovoj nadam

Godine lete, vjekovi, ere

Zemlja je gladna, slasno me ždere

 Meso mi truhne, jedu me crvi

Nisam ni zadnji, a nisam ni prvi,

 Od čijeg t’jela ništa ne osta’

Sem koščice repne, al’ i to je dosta,

 Da Onaj ko iz ništa stvara sve

I mene proživi, iz koščice te

A onda krik! Strašan i jak

Zemlja se trese, nestaje mrak

 Potres sve drma, dižu se ljudi

Hodaju čudno k’o da su ludi

 I svako tek svoje gr’jehe nosi

Na Mahšer žure goli i bosi

 Niko u nikog gledati neće

Ima l’ od ovog nevolje veće?!

Na sud su došli, čekaju reda

Prizor je strašan, djeca su s’jeda!

 Sunce je sišlo do iznad glava

Užas svud vlada, trepet i strava!

 Djela se važu na preciznoj Vagi

Ne pomaže majka nit' otac dragi

 Novac ne vr’jedi, sada je jasno

Ni slava, ni moć, shvataju kasno

 Danas se samo iman mjeri

Kakav si bio u islam vjeri

 Da l’ si Allahu na sedždu pad'o

Da li si namaz obavlj’o rado

 Za njega prvo pitan ćeš biti

Uzalud tada suze ćeš liti

Povratka nema nikom od nas

Samo kod Rabba tamo je spas

Ovako nekako bit će, il’ slično

Svako će od nas doživjeti lično

 Trenutak smrti, kabur i Sur

I sve o čem’ priča sura nam Tur

Insan sam bio skrojen od mana

Sva djela moja Rabbu su znana

 Farzovi manjkavi, malo nafila

Gr’ješenje moja struka je bila

 Ruke mi prazne, opskrba tanka

Dobra mi djela k’o pero su lahka

I ništa ja nemam sem nade u Rabba

Bez rahmeta Njegova sve mi je džaba

 Milost On Svoju ne spusti l’ na mene

Duša će s t’jelom ka Vatri da krene

 Zato se Njemu Jedinom jadam

Samo se Njegovom oprostu nadam

Rob Tvoj gr’ješni ruke Ti diže

Još malo pred Tebe na sud on stiže

 Gr’jesi mu brojni k’o morske kapi

Jadan je, b’jedan, za oprostom vapi

 Al’ milost Tvoja od srdžbe je veća

Za sve je ljude to istinska sreća

Abdullah b. Haris el-Zubejdi rhm., je rekao: "Ko lijepo ne ugosti gosta nije od ummeta Muhammeda s.a.w.s., niti Ibrahima a.s.. Blago li se onome ko dan provede držeći se za konjsku grivu u borbi na Allahovom dž.š., putu, pa se iftari košpicom i hladnom vodom, a teško li se onima koji brljaju kao što brljaju goveda!" (Kitabul-Zuhd, od Ibnul-Mubareka, br.614.)

 Imran b. Sulejman rhm., kaže: Čuo sam da je Isa a.s., rekao svojim ashabima: "Ako ste moja braća i drugovi moji, onda pripremajte sebe na to da podnosite neprijateljstvo i mržnju od strane ljudi. Nećete postići ono za čim žudite sve do momenta dok ne ostavite ono čemu vas strasti vaše vode, i nećete postići ono što volite dok ne budete saburali na onome što vam je mrsko. Blago li se onome čije oči bude u srcu i ne bude mu srce u očima!" (el-Mudžalesa ve Dževahirul-'Ilm, el-Dejnuri, br.901.)

Malik b. Dinar rhm., kaže: Isa a.s., je rekao: "Blago li se onome čije uši čuju ono što mu jezik zbori!" (el-Mudžalesa ve Dževahirul-'Ilm, el-Dejnuri, br.1224.)

 Rekb el-Masri prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Blago li se onome čija je zarada halal, čija je nutrina čista, čija je vanjština časna, i koji je ljude poštedio svoga zla!" (Ibnu Ebil-Dunja, el-Ihlasu vel-Nijjeh, br.28.)

Zejd b. Eslem r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Blago li se onome ko se izliječi od neznanja, vrijedne stvari radi i pravedno postupa!" (Hiljetul-Evlija', 3/221.)

 Sehl b. Sa'ad el-Sa'idi r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Blago li se čovjeku koji bude ključ svakog dobra a zatvarač svakog zla, a teško li se onome ko bude ključ svakog zla a zatvarač svakog dobra!" (el-Sunne, Ibnu Ebi Asim, br.296.)

 Abdullah b. Busr el-muzeni r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., bio pitan: "Koji ljudi su najbolji? Reče: Blago li se onome ko dugo poživi a djela su mu dobra! Koja djela su najvrijednija? Reče: Da odeš s ovog svijeta a jezik ti i dalje vlažan od zikrullaha!" (Šerhul-Sunneh, br.1245.)

Ebu Umameh el-Bahili r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Blago li se onome kome sunnet bude dovoljan, i ne pređe sa njega u novotarije!" (Tirmizi)
 Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Blago li se onome čije ponašanje bude dobro, čija nutrina i duša bude čista, čija vanjština bude lijepa, koji višak svoga imetka dijeli dok višak svojih riječi drži za sebe, a prema ostalom svijetu je pravedan i insafli!" (Kitabul-Kafi, 3/322.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Blago li se onome koji me je vidio i povjerovao mi, a onome koji mi je povjerovao a nije me vidio blago mu se sedam puta!" (Musned Ahmed, br.12600.)

 Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Blago li se onome ko bude skroman na dunjaluku (zuhd), i žudi za ahiretom, a teško li se zulumćarima koje će snaći ono što im nije drago, i koji će se rastati od onoga što budu voljeli na dunjaluku!" (el-Tergibu vel-Terhib, Asbehani, br.1505.)

 Abdullah b. Busr r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Blago li se onome ko u svojoj Knjizi djela nađe brojne istigfare!" (Sunen Ibnu Madždže, br.3818., Musned el-Bezzar, 8/433.)

Mu'az b. Džebel r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Blago li se onome koji učesta sa Zikrullahom dok je u momentu Džihada i borbe na Allahovom dž.š., putu; sa svakom riječju (zikra) koju bude izgovorio imaće 70.000 nagrada, a za svaku nagradu još po deset puta, uz sve ostalo od počasti što će ga čekati kod Allaha dž.š.!" (el-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.16568.)

Ebu Se'id el-Hudri r.a., prenosi da je Allahovom Poslaniku s.a.w.s., neki čovjek rekao: "Blago li se onome ko te vidio i tebi povjerovao! Poslanik s.a.w.s., reče: Blago li se onome ko me vidio i ko mi je povjerovao a blago li se i blago li se i blago li se onome ko mi je povjerovao a nije me vidio! Taj čovjek mu reče: A kakvo blago (tuba), je u pitanju? Poslanik s.a.w.s., reče: "Blago-Tuba" je drvo u džennetu, široko godinu dana hoda, čiji su plodovi s grana odjeća džennetlija!" (Ahmed, Ibnu Hibban)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Vjera će se sklupčati u Hidžazu kao što se zmija sklupča u svoju rupu, i vjera će se skloniti u Hidžaz kao što se divokoza sklanja u vrhove brda. Vjera kad se pojavila bila je ljudima čudna (garib), i opet će se povratiti kao što je i bila čudna - pa blago li se tim čuđacima (gureba) - oni koji budu popravljali od mog Sunneta ono što su ljudi vremenom pokvarili!" (Sunen Tirmizi, br.2630., el-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.13489.)

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "O ljudi, hakk-istina kao da je obaveza nekog drugog a ne naša, smrt kao da će snaći neke ljude tamo a ne nas, put koji prelazimo prateći dženaze ćemo uskoro ponoviti, o tome nam tijela njihova zbore, a ponašamo se kao da ćemo vječni biti! Svaki vazu-nsaihat smo zaboravili, i svakog iskušenja smo postali sigurni!? Blago li se onome koga njegove mahane ometu od mahana tuđih, i koji novac, kojeg zarađuje, u halal potroši, i koji se sa učenjacima-pravnicima (ehlul-fikh), i mudracima (ehlul-hikmet), druži, a od prezrenih griješnika se kloni!
 Blago li se onome ko je ponizan, čije ponašanje bude lijepo, čija nutrina bude dobra, i ko ljude poštedi zla svoga!
Blago li se onome koji po znanju postupa, višak svoga imetka djeli ljudima, dok višak svojih riječi zadržava za sebe!
Blago li se onome kome sunnet bude dovoljan, i ne prelazi sa njega na novotariju (bid'at)." (Musned Bezzar, br.6237., Šu'abul-Iman, br.10079.)

Izreke ashaba i ostale uleme:

Ibnu Mes'ud r.a., je rekao: "Blago li se onome čiji ibadet i dova Allahu budu iskreni, srce mu ne zavodi ono što mu oči gledaju, zikrullah mu ne ometaju ono što mu uši slušaju, a duša mu ne pati za onim što je dato drugima!" (Ibnu Ebil-Dunja, el-Ihlasu vel-Nijjeh, br.4.

 Alija r.a., je na svojoj samrti rekao: "Blago li se onome ko bude iskren prema Allahu dž.š., u svome radu i u svome znanju, u svojoj ljubavi i u svojoj mržnji, u svom uzimanju i u svome davanju, u svome zboru i u svojoj ćutnji, u svojim riječima i u svojim djelima!" (Tefsirul-Se'alebi, 1/365.)

Alija r.a., je rekao: "Blago li se onome ko se prisjeća Obećanog Dana, i za svođenje računa se priprema!" (el-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.3537.)

 Sevban r.a., je rekao: "Blago li se onome ko vlada svojim jezikom, kome je njegova kuća dovoljna, i koji nad grijehom svojim plače!" (Taberani)

Isa a.s., je rekao: "Blago li se onome čije su riječi sami zikrullah, čija je ćutnja razmišljanje o Allahu, a čiji je pogled ibret i uzimanje pouke!" (Tefsir Ibnu Kesir, 2/184.)

Vehb b. Munebbih rhm., je rekao: "Blago li se onome koga njegove mahane ometu od mahana drugih ljudi; blago li se onome ko se ponizi Allahu dž.š., bez prezrenja, i bude samilostan prema slabima i siromašnima, i sadaku udjeljuje iz imetka koji je halalom zarađen.
 Blago li se onome ko sjedi s ulemom i blagim i mudrim ljudima; blago li se onome ko se zadovolji sunnetom i ne pređe u bid'at!" (Kitabul-Zuhd, Ahmed b. Hanbel, br.2014.)

Fudajl b. Ijad rhm., je rekao: "Blago li se onome ko se udalji od ljudi, družeći se sa svojim Gospodarom, i plačući nad svojim grijehom!" (Šu'abul-Iman, br.448.)

Vehb b. Munebbih rhm., kaže da je Davud a.s., često puta govorio: "Blago li se onome ko Te zadovolji u Kući prolaznoj, kako bi ga zadovoljio u Kući vječnoj!
 Blago li se onome ko se prisjeti časa svoje smrti, pa se pripremi za nju u času svoga života!" (el-Mudžalesa ve Dževahirul-'Ilm, el-Dejnuri, br.3505.)

Ebu Ubejde rhm., prenosi da je neka žena rekla Isa a.s.: Blago li se stomaku koji te je nosio, i grudima koje su te dojile - na šta Isa a.s., reče: "Blago li se onome koji čita Allahovu Knjigu, i slijedi ono što je u njoj!" (Šu'abul-Iman, br.1876.)

Malik b. Dinar rhm., je rekao: Pročitao sam u Tevratu: "Blago li se onome ko se prehranjuje svojim rukama!" (el-Kešfu vel-Bejan an Tefsiril-Kur'an, 2/268.)

 Salim Ibnu Ebil-Dža'ad rhm., kaže da je Isa a.s., rekao: "Blago li se onome ko svoj jezik u haznu zatvori, kome kuća njegova bude dovoljna, i koji zaplače onda kad se sjeti svoga grijeha!" (el-Derr el-Mensur, 3/562.)

Ibnu Sabur rhm., kaže: Isa b. Merjem a.s., je rekao: "Blago li se onome ko se prođe trenutne pohote i strasti radi Obećanog Dana kojeg još vidio nije!" (Šu'abul-Iman, br.5340.)