Uvod u Islam

Esselamu-alejkum U ime Allah Milostivog Samilosnog Dobro došli na moj blog da zajedno



30.10.2013.

Rođenje je vjesnik smrti‏

Ne treba biti mnogo mudar niti pametan pa shvatiti kako rođenje nije ništa drugo do startna pozicija na trkačkoj stazi koja vodi direktno u smrt:

Nečujno, tiho vrijeme leti

Tragove ostavlja, svemu se sveti

 I t’jelu i duši, nanosi rane

Spomenar sjetni na prošle dane


 Baš kao zrnca iz pješčanog sata

Ističe moja posljednja rata

 Decenije, godine, sedmice, sati

Dio su zajma što mora da se vrati

 Jer život je kredit, vratit’ se mora

Što manje je rata, to veća je möra

 

S’jede su vlasi prošarale kosu

Pjege staračke po licu i nosu

 Od nekad mladog živahnog t’jela

Koža se tanji, širi se ćela

 Ni brada mi nije crna k’o prije

Bjelilo u njoj sve teže se krije

 Slabije vidim, đozluke trebam

Bez njih na dalj ni čitati ne znam

 Kičma me boli, (pred)osjećam kišu

Ljekari u karton sve češće mi pišu

 Hrčem po noći, svako se smije

A ja sam se drugima smijao prije

 Još mnoge tegobe godine nose

Oštre k’o britva bez milosti kose

 

Iako ''tek'' mi je trideset neka

Svakoga trena šansa je vel’ka

 Da Melek smrti i meni svrati

Te kraj me stigne, što dugo me prati

 Zadnje trenutke života već brojim

Uskoro stiže ono čeg’ se bojim

 Duša ubrzo napustit će t’jelo

Haba se moje trošno od’jelo

 Razdužit ga moram, poput regruta

Što dođe do kraja vojničkog puta

 

A nada mi duga i živjeti želim

S drugima dun’ja još hoću da d’jelim

 Al’ edžel ističe i vječnost me vabi

Gdje ću da skončam? Oprosti mi Rabbi!

 Scenarij smišljam, ideje se roje

I k’o da već vidim t’jelo svoje,

 K’o led je hladno na podu leži

Plahta na njemu, koža se ježi

 

Jecaj i plač, okružuje mene

Rodbina brižna od tuge vene

 Skrhani bolom, patnjom i tugom

Žale za ocem, bratom i drugom

 Jedan za drugim (ne)znanci stižu

Govori hvale, dugo se nižu

 

A ispod ove imanske žbuke,

Kriju se gr’jesi, mane i bruke

 Jer Rabbu ništa skriveno nije

On dobro zna šta Knjiga mi krije

 Vakat je doš’o, moram da idem

Posljednji put niz stube da siđem

 Ne mogu sam, drugi me nose

Lica im tužna, suze ih rose

 

Kupanje zadnje sada me čeka

Jer smrt je bolest, nema joj l’jeka

 Već gasule moje ledeno t’jelo

Ćefini će biti moje od’jelo

 Obično platno neznane marke

Kroje ga vješte hodžine šake

 Za pola sata il’ nešto manje

Hodža na meni pokaza znanje

 

A pred dženazu, pitanja znana:

''Ima l’ halala za ovog insana?''

 Ako je dužan, rod će da vrati

Nemoj da džaba u kaburu pati

 ''Halal mu bilo!'', spontano kažu

Allahu Dragi, ne daj da lažu!

 

Spreman sam, evo, za duga puta,

U jednom pravcu, poznata ruta

 Drveni brod spreman me čeka

Od luke me d’jeli tek mala r’jeka

 Tabut je lađa na kojoj plovim

R’jeka su ruke onih koje volim

 

Stigoh u luku, Mezar joj ime

Usidren čekat ću ljeta i zime,

 Do trena kad sve će postati prah

Dana u kojem će vladati strah

 I već sam na dnu, gore je graja

Lopate tutnje, trudi se raja

 Trpaju žurno jer žele ići

Valja im kući na ručak stići

 Zemljana kiša po meni pada

Tek slabašni strop štiti me sada

 Prije il’ posl’je i on će pući

Bez krova ću ostat', a zemlja će ući

 

Onda tišina, mrtvilo vlada

Gasi se moja posljednja nada

 Povorka tiha, nesta' u daljini

Ostadoh sam u mračnoj dubini

 Korake njihove u kaburu čujem

''Ne id’te'', vapim, od smrti bolujem!


 Al’ natrag nema, kabur mi je stan

Istina jasna, ne košmar nit' san

 U njemu je tama, a mraka se bojim

I gosta što dođoše zadatkom svojim

 

Na ispit je doš’o i ovaj pobro

Pitanja sl’jede znana mi dobro:

 ''Ko ti je Gospodar, poslanik i vjera?

Kaži nam, hajde!'', dvojac me tjera[4]

 Da l’ ću da mucam il’ zborit ću jasno

Da l’ ću šaputat' il’ pričat ću glasno?

 Ako mu Allah snage ne dadne

I ovaj će jadnik na testu da padne

 

A rodbina još će roniti suze

Sudbinu krive što člana im uze

 Popiše kahvu i goste već prate

Još vr’jeme neko svi će da pate

 Duše ih bole i suze će liti

Pričat će sjetno da teško će biti,

 Zaboravit ga nećemo, oni će reći

Al’ vr’jeme leti i sve će poreći

 Malo-pomalo u zaborav padam

Samo se dovi još njihovoj nadam

 

Godine lete, vjekovi, ere

Zemlja je gladna, slasno me ždere

 Meso mi truhne, jedu me crvi

Nisam ni zadnji, a nisam ni prvi,

 Od čijeg t’jela ništa ne osta’

Sem koščice repne, al’ i to je dosta,

 Da Onaj ko iz ništa stvara sve

I mene proživi, iz koščice te

 

A onda krik! Strašan i jak

Zemlja se trese, nestaje mrak

 Potres sve drma, dižu se ljudi

Hodaju čudno k’o da su ludi

 I svako tek svoje gr’jehe nosi

Na Mahšer žure goli i bosi

 Niko u nikog gledati neće

Ima l’ od ovog nevolje veće?!

 

Na sud su došli, čekaju reda

Prizor je strašan, djeca su s’jeda!

 Sunce je sišlo do iznad glava

Užas svud vlada, trepet i strava!

 Djela se važu na preciznoj Vagi

Ne pomaže majka nit' otac dragi

 Novac ne vr’jedi, sada je jasno

Ni slava, ni moć, shvataju kasno

 Danas se samo iman mjeri

Kakav si bio u islam vjeri

 Da l’ si Allahu na sedždu pad'o

Da li si namaz obavlj’o rado

 Za njega prvo pitan ćeš biti

Uzalud tada suze ćeš liti

 

Povratka nema nikom od nas

Samo kod Rabba tamo je spas

Ovako nekako bit će, il’ slično

Svako će od nas doživjeti lično

 Trenutak smrti, kabur i Sur

I sve o čem’ priča sura nam Tur

 

Insan sam bio skrojen od mana

Sva djela moja Rabbu su znana

 Farzovi manjkavi, malo nafila

Gr’ješenje moja struka je bila

 Ruke mi prazne, opskrba tanka

Dobra mi djela k’o pero su lahka

 

I ništa ja nemam sem nade u Rabba

Bez rahmeta Njegova sve mi je džaba

 Milost On Svoju ne spusti l’ na mene

Duša će s t’jelom ka Vatri da krene

 Zato se Njemu Jedinom jadam

Samo se Njegovom oprostu nadam

 

Rob Tvoj gr’ješni ruke Ti diže

Još malo pred Tebe na sud on stiže

 Gr’jesi mu brojni k’o morske kapi

Jadan je, b’jedan, za oprostom vapi

 Al’ milost Tvoja od srdžbe je veća

Za sve je ljude to istinska sreća




<< 10/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


LOGO BLOGA

Uvod u Islam


MOJI PRIJATELJI

-


MOJI LINKOVI




MOJI FAVORITI













BROJAČ POSJETA

32120